Različitosti u načinu komunikacije, učenju ili ponašanju mogu decu sa posebnim potrebama učiniti metom zlostavljanja, izolacije i diskriminacije. Zato je neophodno da škola, nastavnici, vršnjaci i roditelji aktivno rade na stvaranju bezbednog okruženja u kome će sva deca imati podršku i jednake šanse za razvoj.

Uloga škole u sprečavanju i reagovanju na nasilje

Škole imaju ključnu ulogu u sprečavanju vršnjačkog nasilja kroz preventivne mere i pravilne intervencije:

  • Edukacija o različitostima

Nastavnici i učenici treba da budu upoznati sa izazovima s kojima se deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom suočavaju. Kroz aktivnosti u inkluzivnom okruženju koje uključuje svako dete možemo podstaći empatiju i razumevanje.

Primer aktivnosti: Organizovanje „Dana inkluzije“ gde se kroz igre, simulacije i priče podiže svest o životu dece sa posebnim potrebama.

  • Podsticanje prijateljstva i vršnjačke podrške

Program vršnjačkih medijatora može pomoći u stvaranju mreže podrške. Kada vršnjaci razumeju izazove s kojima se njihovi drugovi suočavaju, veća je verovatnoća da će pokazati empatiju, podršku i adekvatno reagovati u situacijama neprimerenog ponašanja.

Primer: Dodeljivanje „drugara podrške“ u razredu koji pomaže u aktivnostima i komunikaciji.

  • Prilagođena nastavna sredina

Deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom moraju imati podršku u učenju – asistivne tehnologije, asistente i individualizovan pristup. Aktivnim učešćem učenika u raznovrsnim školskim i vanškolskim aktivnostima podstiče se njihova socijalna povezanost i osećaj pripadanja grupi vršnjaka.
Primer: Primena IKT alata za olakšavanje komunikacije i učenja (aplikacije za alternativnu komunikaciju, tekst u govor).

Uloga roditelja u podršci detetu

Roditelji dece sa posebnim potrebama mogu igrati aktivnu ulogu u zaštiti svog deteta od nasilja:

  • Otvorena komunikacija – Razgovor sa detetom o iskustvima u školi i prepoznavanje znakova stresa.
  • Saradnja sa školom – Redovan kontakt sa nastavnicima i školskim timom za zaštitu učenika, kao i timom za inkluzivno obrazovanje.
  • Jačanje samopouzdanja deteta – Podsticanje na aktivnosti u kojima dete može da se oseća uspešno.
  • Obučavanje za prepoznavanje i reagovanje – Učiti dete da prepozna nasilno ponašanje i da zna kome da se obrati za pomoć.

Tekst je preuzet sa sajta cuvamte.gov.rs